Veni, vidi, vici.
Dođoh, vidjeh, pobijedih.
Nakon neočekivano brze pobjede nad pontskim kraljem, Cezar je ovu izreku, koja je ujedno i njegova najpoznatija, upotrijebio u svome izvješću rimskom Senatu. Ova se izreka danas upotrijebljava kada se neki problem riješi neočekivano brzo i lako.
Alea iacta est.
Kocka je bačena.
Rekao je to Cezar kada je prelazio rječicu Rubikon i započeo rat s Pompejem. Danas ovu izreku koristimo kada donesemo odluku da ćemo nešto napraviti.
Etiam tu, mi fili Bruti?
Zar i ti, sine Brute?
Kada je bio na vrhuncu moći, ubila ga je skupina senatora. Bio je uboden nožem čak 23 puta. Ovako su glasile Cezarove posljednje riječi upućene Marku Juniju Brutu.
Fere homines libenter id quod volunt credunt.
Često ljudi vjeruju ono što žele.
Ovaj citat upotrebio je Cezar u svojem djelu Commentarii de Bello Gallico (Komentari o Galskom ratu).
Ab imo prectore.
Iz dubine srca.